Nešto razmišljam,kako godine čovjeka učine iskusnijim i pametnijim.Rodi se želja,da podijelim ovo malo skromno iskustvo,ali kako bez bloga?
Pa hajd kćeri upomoć da tata napravi blog.Malo Google,malo njenih sitnih i brzih prstića i eto ga na.
Uključih se u svijet blogera,a vidim ima ih raznih.Moj favorit je gosp.Zdenko Čoban.Svaki dan uredno zavirim ne bih li pokupio neku mudroliju.Boga mi naslagao je čovjek toga,da se stvarno čovjek zamisli.A spektar tema-od mila do nedraga.
E tako ću i ja,pomislim.Pa će i on malo svratiti i škicnuti,da vidi šta ima.
Nekako me najviše strah ne povrijediti nekog,ali ako tko zasluži-neka.
Gledam sve ove silne kućice,pa si mislim kako ću ih svladati.No mora da je tako to na početku.
Da ne duljim-imam blog,a dalje kako Bog da.
|